Retrospektivna izložbua Šutnja Tatjane Malešević u galeriji Vladimir Filakovac

14. siječnja 2019. u galeriji Vladimir Filakovac je otvorena retrospektivna izložba Tatjane Malešević, s devedeset njezinih radova od početaka osamdesetih do 2015., koje je izabrao prof. Stanko Špoljarić a postavio Svebor Vidmar na dva kata, gore i dolje i u tri prostora.

Video sa otvaranja izložbe - 1 dio.
Video sa otvaranja izložbe - 2 dio.

Radilo se o prekrasnom doživljaju punom ljubavi, kojem su nazočili sada devedesetgodišnji Tanjin profesor s Likovne akadamije Đuro Seder, zatim drugi Tanjin profesor, Zdravko Tišljar, prof. Marcela Munger – Marko Stanić, ravnatelj ZUH-a, dr. Vlado Vladić, Tanjina nekdašnja kolegica Tamara Ukrainčik,...i drugi prijatelji i čitatelji ZP-a. Na kraju je Svebor nazočne pozvao da se okrenu Tanjinom Autoportretu s gitarom u dnu dvorane – kako bi u takvom stavu poslušali njezinu šansonu Biti – ili ne biti s CD-a. Na kraju je mikrofonu pristupio ganuti prof. Tišljar s buketom tulipana za Tanjinu mamu...
Tanjina mama je izložbu pogledala dva dana prije, u subotu...

****

Stanko Špoljarić

Glasna šutnja Tatjane Malešević

Slikarski opus Tanje Malešević razvijao se u obiteljskom umjetničkom okružju, stvaranju roditelja akademskih slikara Duška i Maje. Tanjin talent, zanos, zasigurno su imali dodatni poticaj u domu gdje je slikarstvo bila svakodnevna tema, u kojem je pratila nastajanje slika njoj dragih osoba i afirmiranih umjetnika. Mogle su se te poetike u određenoj mjeri mogle i razlikovati od Tanjinih pogleda na fenomen slike, no stvaralačka iskra bila je identična, a dubina sadržajnih poruka vrlo bliska. Odmaci u tretmanu forme mogu biti i znatni (ali se u određenom periodu i dodiruju) no važniji je taj unutrašnji naboj u sintezi dramatskog i lirskog, manje ili više vidljivim, no uvijek prisutnim. I u primjerima složenijih ikonografskih zasada, i motiva „lepršavije“ motivike. Ali i neosporna je činjenica da je Tanja Malešević vremenom izgradila svoj umjetnički izraz.
Tanjin stvaralački put može se podijeliti na nekoliko dionica i tematskih cjelina, s rasponima od figurativnog do praga apstraktnog. Zaokruženih u koncentratu vremena, ali i tema uprisutnjenih u ranijim i kasnijim godinama opusa. Primjerice tako su portreti, Tanjin česti motivski interes i ne previše čvrsto definiran određenim godinama. Većina ih nosi realističnu potku, kao osnovu za provedbu slikarske vještine, ali i otvorene crtačko/slikarskoj interpretaciji kojom Tanja prenosi svoj osobni doživljaj. Portret kao vid figurativnog Tanja gradi na nekoliko razina. Privukli su je i likovi svetaca, čije portretne crte i ne znamo, ali im je Tanja ozračjem duhovnog dala i portretnost. Postoje i „klasični“ portreti kod kojih je i ostvarena ravnoteža fizičke sličnosti i naznake psihološkog, uvjerljivo slikarski razrađeni. Zanimljiv je i niz Tanjinih autoportreta. Od mladenačkih do onih obogaćenih ljudskim i umjetničkim iskustvom. S mnogo šarma i unašanjem psihogramskog oblikovani su autoportreti likovne izražajnosti i iskrenosti pristupa, karakteristike postojane u svim Tanjinim slikarskim fazama. Portretni segment izložbe ima zanimljivu, i pomalo neuobičajenu sastavnicu, Tanjine portrete, slikarska ostvarenja njenih roditelja umjetnika. I nije potrebno navoditi da uz dojmljivost slikarske izvedbe nose još jednu notu – žar i treptaj emotivnog.

Kao svojevrsni dug klasičnom u obrazovanju na akademiji pejzaži su i vedute, kojih je ljepotu Tanja Malešević posvojila i izvan drugih stilom omeđenih cjelina. Postoje i motivi njoj posebno dragi, poput onih Vrbnika, ali i drugi odmjerene likovne atraktivnosti, s težištem na ugođajnosti scene, promišljeni slikarskom mjerom poetskog realizma. Kolorističkim uzdignućem i blagošću svjetlosnih pomaka, različitim stupnjem opisnosti odabrani prizori na kreativan način prožimaju konkretnost izgleda i promijenjivu zbilju likovne igre. Od slika pravilnog reda i ritma, „egzaktno“ položenih pojaseva mora, tla, raslinja, zdanja, neba do pejzažnih „nakupina“ okruženih bjelinom ploha, satkanih vibratnim partijama, gdje je motiv ponuđen i licem i naličjem. Od discipline do slobode u tvorbi slikarskog tkiva opredmećenog kroz koji krajolik i vedute. Viđenih u širini prostranstva i „zumiranih“ na suženi kadar izgleda, oplemenjenog blistavošću boje.
Zastanci pred cvjetnom raskoši proizlaze i iz opčaranosti ljepotom i likovnom intrigantnošću motiva, istovremeno jednostavnom i složenom, uhvaćenom u trenutku trajanja i usmjerenom ka vječnosti. Tanja u cvijeću ne vidi samo savršenstvo stvorenog već i osmjeh poruke. Produbljuje ljepotu i izdašnom bujnošću florealne topografije i svih suptilnih niti prizora, s težnjom da zavodljivost motiva ne zasjeni umjetničku istinitost. A buketi i cvjetni citati dovedeni su do svečanosti u slikama likovno različite dramaturgije, od preciznog navođena latica do scena euforičnog povezivanja cvjetnih vrsta.
Već za studija na zagrebačkoj likovnoj akademiji, ili neposredno poslije njega, nastao je niz velikih crteža i krokija s uhvaćenim „raspoloženjem“ ruke, srca i oka, figurativne razigranosti s dinamičnim odnosom linija i mrlja, u vrijednostima akromatskog crnog i sivog, s akcentima i utišanim plohama bijelog. Portreti i aktovi ekspresionističkom pokrenutošću i potrebitom deformacijom odražavaju stanja i raspoloženja, s jedne strane tjeskobe i otuđenja ljudskosti, a s druge putenost senzualnog. Sigurno vođenim linijama, a i neposrednošću geste formirani su čitki crtački prepleti sa slutnjom volumena i linijama osvajanja dubine prostora. U usvojenosti rukopisa kojim je Tanja već zarana pokazala svoj umjetnički nerv.
Od crtačkog do slikarskog i nije dalek put. Odnosno u Tanjinim ostvarenjima razvedene spiralnosti (i krivulja u širem smislu) linija očitava se slikarska gustoća, a u strukturi slikarskih kompozicija osjeća se raster linija. U dva ciklusa istinske umjetničke zrelosti Tanja je oblicima asocijativnog karaktera udaljila od doslovnosti predmetnog otvarajući mogućnosti različitog isčitavanja. Svaki od ciklusa zokružen je simboličnošću broja od četrdeset radova. Prvi s prevladavajućom smeđom gamom, a drugi otvoren bogatom kromatskom repertoaru. Slike su to skladane strujanjem oblika, i svjesno ili podsvjesno u rasporedu su bliske organizaciji glazbenog djela. Nimalo čudno jer Tanja je živjela glazbu te su tempa primjerice larga i alegra vizualizirana u bioritmu slika. I u njenoj ritmičnosti i zvučnosti boje. Ostvarenja maštovitih u preobrazbi oblika, zbijenih i oslobođenih u plodnosti slikarskog polja, harmoničnih i povremeno prepuštenih kontroliranom slučaju. Tenzije slikarske površine stvaraju se kako levitacijom oblika tako nosivim kotama kompozicije, često i labirintične tajnovitosti. Oblici su i lozinke razumjevanja i dio gradivnih koridora slike, u ostvarenjima nenametljive metaforične sadržajnosti. U varijacijama na temu govorljivih gradacija i gibljive opne, s međusobnom upućenošću formi preko obrisa i slikarskog saća, izrasle su slike i izvjesne ornamentalnosti i uzbudljivosti sraza, kako u nalaženju dinamike tonskog , tako i kriku palete.

Spomenuti ciklusi nisu navedeni po strogom kronološkom redu, po slijedu uobičajnog odnosa figuracije i apstrakcije. Tanju nije zanimalo praćenje neke makar i uspješne formule. Bila je umjetnica promišljaja i instinkta. Kada je ideja sazrela, gotovo spontano, sukladno i njezinom temperamentu, ranjivosti i umjetničkim vizijama dogodila se žetva. Koju ovom izložbom sabiremo. Ili bolje rečeno počinjemo sabirati. Tanja nažalost više nije među nama. U godinama kada je još mogla mnogo toga dati zatvorio se njen životni i umjetnički krug. Ali djela i dalje žive. I ne samo kao sjećanje već i kao dar zavidnih umjetničkih vrijednosti. Ostvarenja dakako samostalna i samosvojna. Ali i neraskidivo utkana u obiteljsko umjetničko biće.

****
Svebor Vidmar:
Bogdan me zamolio da i ja kažem nekoliko riječi o odabiru radova i postavu ove prekrasne izložbe njegove sestre Tatjane, tj. Tanje kako su je svi od milja zvali. Moram priznati da mi je ovo svakako bilo jedno od zahtjevnijih iskustava, jer smo za ovu veliku retrospektivu uključili sva tri izložbena prostora ovdje u Kulturnom centru. Zadnji puta je to učinjeno s izložbom skulptura Izidora Popijača – Žige 2007. godine koju je također otvorio likovni kritičar Stanko Špoljarić. Nažalost, zbog skučenosti prostora morali smo reducirati cijelu tu kompleksnu priču na djelić bogate Tanjine ostavštine. Trebalo je mudro pomiriti sve te različite cikluse s prepoznatljivom poetikom na dostojanstven način bez obzira radilo se o figurativnim ili apstraktnim temama.
Kao što ste mogli sami vidjeti, na donjoj razini u predvorju smješteni su portreti Tatjane koje su nacrtali i naslikali otac Duško i majka Maja, kao i njezini vlastiti portreti obitelji. Oni nam djelomično govore o Tanji kako je izgledala, i kako se tada osjećala kao djevojčica i tinejdžerka.
Naročito moram osvrnuti pažnju na njezinu intervenciju na očev portret brata Bogdana gdje je kao šestogodišnjakinja docrtala suze. Ljubav prema bratu i obitelji odredile su je do kraja njezinog životnog puta i upravo te simbolične suze opisuju tugu obitelji što Tanja više nije ovdje s nama. Zato smo i ovu velika retorspektiva provokativno nazvali Šutnja iako njezini radovi gromoglasno odjekuju u našem vidnom polju.
U donjem prostoru smješteni su i ciklusi Krokija s Akademije u tehnici ugljen i tuš, te akvarela na temu Cvijeća i Vrbnika u vremenskom rasponu od 2002. do 2010. godine., gdje se slikarica dokazala i kao vrsna akvarelistica.
Kroki kao tehnika je oduvijek bio dio likovnog odrastanja na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Moram primijetiti da je od banalne skice u kojima je iumjetnica proučavala proporciju i anatomiju napravila prava mala remek-djela. Ljudsko tijelo u različitim položajima reducirala je na likovni znak, Njezini aktovi su snažni, lišeni one dopadljive privlačnosti s naglaskom na propadljivost. Umjetnici su oduvijek bili proroci koji su osjetili bilo vremena i znali taj duh prenijeti na papir i platno. Tako akt postaje Tanjin krik prolaznosti, ali i svih nepravilnosti u društvu kojima je tada bila okružena.
U njima sam primijetio njezine poklušaje za ekperimetirnanjem s materijalom gdje je koristila pastel i tuš, dobivajući zanimiljive ekspresivne teskture, koje će sav svoj sjaj doživjeti u apstraktnim slikama u temperi iz 1987. i 1988. godine, koje je zatim obogaćivala kolažiranjem tankog, blijedo-žutkastog papira. Za razliku od krokija ovi radovi pršte vedrinom i odraz su njezinog duhovnog stanja. Pošto je Tanja bila brzopotezna slikarica nagle ekspresije nije koristila ulje, već temperu i po efektima tu ograničavajuću tehniku dotjerala do savršenstva.

Možda ste primijetili da nedostaje rad s pozivnice koju vam je Bogdan osobno podijelio. Radi se o maloj diverziji, jer se to djelo nalazi u Ceniku gdje je krajem prošle godine otvorena Zaklada obitelji Malešević – Devet korova anđela i to u sklopu Franjevačkog samostana u kojem se također nalazi Biblijsko-arheološki muzej. Pozivam sve zainteresirane da posjete taj zadivljujući prostor gdje su u vječnosti sačuvana brojna dijela obitelji Malešević i upisana u genetski kod hrvatske kulture.
U Galeriji Vladimir Filakovac nalazi se ciklus Apstrakcija na papiru u tehnici tuš, tempera i pastel. Na mojoj lijevoj strani smještene su crno-smeđe apstrakcije koja se logično nadovezuju s ciklusom apstrakcija u boji. Upravo će tu crno-smeđu fazu Tanja ponovo razraditi u svom posljednjem velikom ciklusu Šetači gdje je ogolila svoju prepoznatljivu teksturu do srži, analitički promišljajući o svim njezinim mogućnostima i varijacijama.
Zaključio bih da je njezin otac Dušan bio slikar metafizike tame, njezina majka Maja slikarica metafizike neba, dok je Tatjana bila slikarica metafizike boje, dajući joj neki dublji smisao i značenje.
Za kraj kao iznenađenje pustit ćemo jednu Tanjinu glazbenu točku koju je kao tinejdžerica napisala i uglazbila pod budnim okom Ivice Percla. Radi se o šansoni Biti ili ne biti! Molim sada sve prisutne da se okrenu prema njezinom autoporertetu s gitarom koji se nalazi na početku ove prostorije kako bi doživljaj bio potpun!


*****
Popis izloženih radova:
Portret,1984./1986., tuš/papir, 29,5×21 cm
2. – 15. Iz ciklusa Krokiji, 1984./1986., lavirani tuš/papir, 29,5×21 cm
16. – 17. Iz ciklusa Krokiji, 1984./1986., ugljen/papir, 29,5×21 cm
18. – 19. Iz ciklusa Krokiji, 1984./1986., tuš, pastel/papir, 29,5×21 cm
20. Iz ciklusa Krokiji, 1984./1986., tuš, pastel/papir, 21×29,5 cm
21. Iz ciklusa Krokiji,1984./1986., tuš/papir, 29,5×21 cm
22. – 24. Iz ciklusa Krokiji, 1984./1986., lavirani tuš/papir, 33×21 cm
25.Akt, 1984./1986., tuš, tempera/papir, 83×59 cm
26. Akt, 1984./1986., lavirani tuš, bajc/papir, 99×70 cm
27. Pratiš me?, 1987., tempera, kolaž/platno, 100×77 cm
28. Bez naslova, 1987., tempera, kolaž/platno, 90×100 cm
29. Bez naslova, 1987., tempera, kolaž/platno, 102×70 cm
30. Ne daj mi da zaspim, 1987., tempera, kolaž/platno, 74×89 cm
31. Neizbježni, 1987., tempera, kolaž/platno, 69×55 cm
32. Catch the Ball, 1987., tempera, kolaž/platno, 70×55 cm
33. Na ljetovanju, 1987., tempera, kolaž/platno, 70×55 cm
34. Susret na ulici, 1987., tempera, kolaž/platno, 60×51 cm
35. Tvojim korakom, 1987., tempera/platno, 51×38 cm
36. Tropical Bland, 1987., tempera, kolaž/platno, 37×45 cm
37. Između, 1987., tempera, kolaž/platno, 47×38 cm
38. Proljeće, 1987., tempera, kolaž/platno, 59×39 cm
39. Kolo sreće, 1987., tempera, kolaž/platno, 50×50 cm
40. Roza, 1988., tempera, kolaž/platno, 60×50 cm
41.Z, 1988., tempera, kolaž/platno, 77×100 cm
42. Fond gladno dijete, 1988., tempera, kolaž/platno, 76×101 cm
43. Bez naziva, 1989., tuš/papir, 42×29 cm
44. – 45. Iz ciklusa Crno-smeđe apstrakcije,1990., tuš, tempera/papir, 50×71 cm
46. Iz ciklusa Crno-smeđe apstrakcije, 1990., tuš, tempera/papir, 71×50 cm
47. Bez naziva, 1995., suhi pastel/papir, 39,5×31 cm
48. Autoportret, godina nepoznata, akvarel/papir, 48×32 cm
49. Autoportret s Akademije, 1984./1987., ulje/platno, 70×55 cm
50. Autoportret s gitarom, godina nepoznata, pastel/papir, 95×68 cm
51. Portret Bogdana, 1994., tuš/papir, 35×25 cm
52. Portret mame, 1998., pastel/papir, 45×35 cm
53. Portret tate Duška, 1998., pastel/papir, 48×35 cm
54. – 56. Iz ciklusa Cvijeće, 2002., akvarel/papir, 31×46 cm
57. – 58. Iz ciklusa Cvijeće, 2004., akvarel/papir, 31×46 cm
59. Iz ciklusa Cvijeće, 2005., akvarel/papir, 31×46 cm
60. Iz ciklusa Cvijeće, 2006., akvarel/papir, 34×48 cm
61. – 66. Iz ciklusa Apstrakcije, 2005., tuš u boji, pastel/papir, 50×70 cm
67. – 69. Iz ciklusa Apstrakcije, 2005., tuš u boji, pastel/papir, 70×50 cm
70. – 71. Iz ciklusa Apstrakcije, 2008., tuš u boji, pastel/papir, 50×70 cm
72. Iz ciklusa Apstrakcije, 2008., tuš u boji, pastel/papir, 70×50 cm
73. – 74. Iz ciklusa Vrbnik, 2009., akvarel/papir, 64×46 cm
75. – 76. Iz ciklusa Vrbnik, 2009., akvarel/papir, 46×64 cm
77. Iz ciklusa Vrbnik, 2009., akvarel/papir, 46×64 cm
78. Iz ciklusa Vrbnik, 2010., akvarel/papir, 50×35 cm
79. – 81. Otac Pio – Pisma I., 2012., olovka papir, 34,5×25 cm


*****

POSTHUMNO OTVORENA IZLOŽBA TANJE MALEŠEVIĆ U ZAGREBU
Tanjina Šutnja koja odjekuje
Napisao i snimio Boris Ćavar

U zagrebačkoj Galeriji Vladimir Flakovac, u sklopu Narodnog sveučulišta Dubrava, 14. siječnja 2019. posthumno je otvorena izložba akademske slikarice Tanje Malešević Šutnja. Riječ je o akademskoj slikarici koja je preminula 2017. godine u svojoj 53. godini, na svoj rođendan. Dolazi iz slikarske obitelji, otac Duško slikar i profesor, majka Maja, slikarica, dok je brat Bogdan književnik i povjesničar umjetnosti. Bogdan Malešević je organizator Zaklade Malešević u Franjevačkom samostanu Cernik kod Nove Gradiške. Ondje je prije mjesec dana otvorena stalna izložba obitelji Malešević.
Nazočne na izložbi u Zagrebu pozdravio je Željko Šturlić, ravnatelj Narodnog sveučilišta Dubrava. On je naglasio kako su Maleševići u ovoj galeriji izlagali od 2009. godine, nažalost Tanjina izložba je posthumno otvorena.
Kako je kazao Stanko Špoljarić, likovni kritičar i poznavatelj rada obitelji Malešević, ova izložba nosi poseban naboj jer je posthumno otvorena. Govoreći o radu umjetnice, kazao je kako je njeno slikarstvo traganje, bez šablona. Opus Tanje Malešević su fini dijalozi slike. Njene slike krasno, međusobno razgovaraju, uz glazbenu orkestraciju i literarni dojam, naglasio je Špoljarić.
Svebor Vidmar, voditelj Galerije Vladimir Filakovac, govorio je o slikarskom dojmu Tanje. Izložba je nazvana Šutnja ali ona odjekuje u nama, naglasio je Svebor. Pozvao je nazočne u posjet Cerniku i Zakladi Malešević, koja je vrijedan spomen hrvatske kulture.
Profesor Zdravko Tišljar, susjed i dugogodišnji prijatelj Maleševića, donio je buket cvijeća, za majku Maju Malešević, koja zbog starosti nije mogla doći i za Tanju. U suzama je cvijeće predao Tanjinom bratu Bogdanu, inicijatoru svega. Nakon slušanja Tanjine pjesme Biti - ili ne biti s njenog CD-a Devet šansona profesor Špoljarić koji je trebao otvoriti izložbu kazao je kako je Tanja Malešević sama otvorila ovu izložbu. Bogdan Malešević je ostao bez riječi...


*****