Otvaranje izložbe i stalni postav galerije obitelji Malešević /ZOM/ - Devet anđeoskih korova /DAK/ u Franjevačkom samostanu CERNIK kod Nove Gradiške – 15. prosinca 2018. u 18.30 h

Otvaranje izložbe i stalni postav galerije obitelji Malešević /ZOM/ - Devet anđeoskih korova /DAK/ u Franjevačkom samostanu CERNIK kod Nove Gradiške – 15. prosinca 2018. u 18.30 h

Video sa otvorenja izložbe

(Govori u donjem hodniku kod Raspetoga)

Govor Gvardijana Vjenceslava Janjića

“…Pater Majić se raspitao u Osijeku kod fra Perkovića tko bi mogao primiti donaciju umjetničkih djela obitelji Malešević? “Ja znam tko bi. Vjenco u Cerniku.” I tako je preko patra Perkovića vijest o tim slikama i želji da se to veliko kulturno blogatstvo pokloni nekome – došlo i do mene.
Ja sam tada rekao DA, ne znajući koliko me čeka puno, puno posla, žurbe i sikiracije, jer je predblagdansko vrijeme – tiskara je bila zauzeta, majstore ne možeš dobiti, umjetnike ne možeš dobiti, staklare ne možeš dobiti.
No hvala Bogu dakle, sve smo to uspješno priveli kraju da bismo danas otvorili izložbu ovdje, a onaj stalni postav, dar gospođe Maje Malešević koji je gore, nazvali smo Devet anđeoskih korova. I svi to imate prigode vidjeti, proći ćemo danas u krug kao da je dan otvorenih vrata!
Velika hvala obitelji Malešević, hvala pateru Majiću, jer gledajte i tamo negdje kasnih sedamdesetih došao je Tomislav Petranović, domaći slikar tu iz Nove Gradiške - i naslikao sliku Cernika, ali nije bilo Franjevačkog samostana. Za njega nije postojao Samostan nego samo Crkva. Fratri su se začahurili u svoje sobe, ljudi nisu imali pristupa. Otvorili smo vrata našeg Samostana za kulturu.
I prvi koji mi je poklonio jednu sliku bijaše domaći slikar, Josip Pintarić Puco, tu iz Male, dijelom Cernik, dijelom Nova Gradiška. Poklonio je Posljednju večeru i bila je to prva slika u novoj kolekciji. Otvorene su tada mnoge radionice, dio toga blaga ću vam pokazati.
Samostan ima još oko dvjesto umjetničkih slika koje držimno u depou. Šezdeset slika iz zbirke Antuna Bauera, Vukovarca, koje je poklonio našem Samostanu. Tu su tridesetak djela Ferdinanda Kulmera, kojeg u Cerniku znaju kao Grofa, no on je u svijetu poznatiji kao akad. sdlikar jer je umro u Parizu.
Tu imamo djela domaće skulpture, pokojni Nikola Bićanić koji nam je poklonio svoju skulpturu ali se njegovo životno djelo još čuva kod njegovoga sina tu Cerniku, mi bismo to željeli pohraniti.
Vidite kako je Samostan velik, pred tristo godina izgrađen, no danas je premali, nemamo dovoljno prostora gdje bismo smjestili to kulturno blago. Zato smo došli na ideju po uzoru na naš samostan u Vukovaru da u južno krilo pohranimo to veliko kulturno blago. A kad to bude gotovo, uz pomoć europskih fondova, onda ću vas opet pozvati, a ja se nadam da će više ljudi doći – dobro došli.
Sada predajem riječ patru Majiću.

Govor Patera Dragana Majića, DI

Ja ne znam što bi se trebalo još više reći?
No red je.
Danas je VELIKI DAN.

DRAGI PRIJATELJI!
ZAKLADNIČE I DAROVATELJU /DONATORE/ UMJETNIČKE OBITELJI MALEŠEVIĆ, ZOM-DAK, GOSPODINE B O G – D A N E! I Franjevačka hrvatska PROVINCIJO SV. ĆIRILA I METODA, gvardijane samostana u CERNIKU kod Nove Gradiške, fra Vjenceslave Janjiću, kustose zagrebačkih muzeja, profesore STANKO Špoljariću, te svi ostali časni gosti i uzvanici!
Dobro došli na otvorenje Galerije obitelji Malešević – i njezinu stalnu postavu!
Prvo – izražavam zahvalnost Bogu Trojedinom da je došlo do ovog važnog trenutka –kako za obitelj donatorsku, tako i za donirani samostan otaca franjevaca – tako i za kulturu ne samo ovog mjesta, grada N. Gradiške, nego za čitavu Crkvu i narod Hrvata i šire…
Teško je reći tko je ovog trenutka sretniji – velikodušni Donator, donirani koji će ovo veliko kulturno blago sačuvati za buduća pokoljenja ili moja malenkost u ulozi posrednika. Ne mogu u ovaj tren ne spomenuti čitav lanac dobrih duša (fra Svetislava Krnjaka, fra Antu Antu Perkovića) koji su me doveli da sam se obratio na samostan Cernik, na fra Vjenceslava Janjića u kome smo našli izvrsnog suradnika, ljubitelja kulturnog blaga. Hvala ti!
Drugo – Moram nešto reći o obitelji Malešević s kojom sam povezan od godine 1973. po povratku sa studija iz Njemačke.
Gospodin Bogdan Malešević je OSEBUJNA LIČNOST – BOGOM DANA, PRAVI BOG-DAN , ŠTO MU UOSTALOM I SAMO IME GOVORI.
KNJIŽEVNIK, TEO-DRAMATURG, AL PARI Claudelu koji je bio bez sumnje najjači pjesnik i dramaturg novije francuske kulture i vrstan diplomat i divan čovjek itd. , istinski obraćenik, kršćanin, katolik ekumenist, poliglot, čovjek izrazite vertikale, - nije ni mogao biti drugačiji, jer mu je i otac Duško bio vrhunski intelektualac, akademski slikar, - i osobito majka Maja, rođena Dolenčić, vjerna supruga, majka, umjetnica, praktična katolkinja, i u toj simbiozi ni Bogdan sa svojom mlađom sestrom Tanjom nije mogao biti drukčiji.
Sva obitelj se posvetila lijepoj umjetnosti NA SLAVU Boga, Crkve i hrvatskoga roda…
Gospodin Bogdan je u svom stvaralaštvu svestran, uporan. Teško bi bilo sve nabrojiti što je sve pročitao i napisao u svom Zlatnom peru i drugdje.
Ostat će neizbrisiv trag njegov i njegove obitelji ne samo u narodu Hrvata nego i u čitavom kulturnom svijetu koji odiše Bogom i kršćanskom kulturom.

(Poznato je da smo mi među prvima u sportu – mi Hrvati – ali ništa manje po kulturi. To i ovaj trenutak govori. Zaista u kulturi mi se moramo prezentirati svijetu jer imamo čime. Izaći ćemo iz ovog mentalnog sklopaq, ja se nadam u Boga.)

Utorak 6. studeni 2018. ostat će mi u trajnoj uspomeni kad smo se u ovom divnom samostanu našli: Donator, donirani i ja, obišli ovaj kulturni centar iznutra i izvana i ostali oduševljeni ljepotom, ambijentom te silnim kulturnim sadržajem – Biblijskom arheologijom koje nema odavde do Jeruzalema.
Bogu hvala na svemu!
Još jednom hvala donatorskoj obitelji Malešević, hvala samostanu u Cerniku na čelu s gvardijanom fra Vjenceslavom Janjićem – s ciljem da ovo blago služi sadašnjim i budućim naraštajima.
Ovim je ova izložba otvorena. – Svima vama neka je sretan i blagoslovljen Božić! Živjeli!!!

Govor profesora Stanka Špoljarića

Teško je nešto više reći o Vjenci, umjetničkoj obitelji, Bogdanu – od ovih krasnih uvoda.
Ja bih s likovne strane – bez previše analitike, da vas ne zamaram – želio približiti opuse obitelji.
Znano je da je talenat darovan – i da bez talenta i najveća upornost, zanos, vještina ne mogu dovesti do Umjetnosti. Treba toga biti svjestan. Jer bez te umjetničke poniznosti velika djela ne mogu nastati.
A kada se taj talenat akumulira u jednoj obitelji, kada otac – majka – kćerka nose taj kreativni naboj – onda je jedna specifična situacija. U Hrvatskoj imamo primjera suprugâ umjetnika – nekog od roditelja, pa djece, - ali ovako jedna trojka stvaralačka, uzvjerljiva, zanosna - zapravo ne postoji.
Naime kada bismo analizirali ove opuse – vidjeli bismo neke stilske razlike, neke osobne svjetove, neka htijenja, neke stavove, ali svesti na zajednički nazivnik u smislu forme, iskrenosti, realnosti one potrebe da Umjetnost dosegne duhovnu dimenziju, da bude upućena transcendentalnom , nezavisno o kojoj se tematici radi. Kada smo postavljali izložbu – pred mjesec dana – ja sam ovdje spomenuo jednu definiciju Umjetnosti koja je meni posebnmo draga – od Ivana Goluba, pjesnika, teologa, nedavno preminulog, koji je rekao da je “umjetnost žal za izgubljenim rajem”. Čuvanje te kreativne iskre u ovoj našoj vjetrometini vremena i slutnja budućeg jedinstva.
Mislim da se to dade opisati u djelu Maje, Duška i Tanje. Svatko od njih je gradeći svoje slike imao pred sobom i Evanđelje, ali ne u smislu doslovnog prijenosa djela kršćanske ikonografije, nego jednostavno u punini onog doživljaja da je slika više od materijalne činjeničnosti…

(Gospođi Ružici koja je ove govore snimala je u ovom trenutku pozlilo - pa je ostatak govora prof. Špoljarića nažalost izgubljen.)
----------------------

Otvorena izložba u franjevačkom samostanu Cernik

(Tekst i fotografije Boris Ćavar – na portalu Garevac)

Zaklada umjetničke obitelji Malešević konačno spokojna
U Franjevačkom samostanu Cernik kod Nove Gradiške, u subotu 15. prosinca 2018. otvorena je izložba kojom možemo reći kako je konačno rješena Zaklada umjetničke obitelji Malešević iz Zagreba. Likovni opusi akademskih slikara Duška Maleševića, Maje Dolenčić-Malešević i Tanje Malešević, u rasponu od šest desteljeća, uz djela iz njihove kolekcije, konačno su stalno udomljeni. Radi se o umjetničkim djelima stare obitelji Malešević iz Zagreba, oca, majke i kćeri, koje su darovane Franjevačkom samostanu Cernik. Darovatelj Zaklade obitelji Malešević je Bogdan Malešević, zagrebački književnik.
Svetu misu u crkvi Svetog Petra u sklopu Franjevačkog samostana Cernik, predvodili su fra Vjenceslav Janjić, gvardijan samostana i pater Dragan Majić, isusovac i „krivac“ za sve ovo. Ne treba kriti kako je gvardijan fra Vjenceslav Janjić iz Vidovica u Bosanskoj Posavini. On je goste upoznao s povješću Cernika. Upravo se obilježavalo 750. godina spomena Cernika. Franjevci su ondje već pet stoljeća i utkali su neizbrisiv trag na obronke Psunja. Svjedoči to i crkva čija je gradnja započeta prije dva i pol stoljeća. U samostanu je svjetska rijetkost, minijaturna Biblija iz 1487. godine i još dosta djela.
„Zahvaljujemo Bogu i dobrim ljudima na ovom skupu. Zahvaljujemo umjetničkoj obitelji Malešević na darivanju Zaklade. Samostan ima još umjetnina, ali su u depou, jer nemamo prostora. Zaklada Malešević ima svoje mjesto, ovjde, u prizemlju i na katu », kazao je fra Vjenceslav Janjić, otvarajući izložbu i stalni postav Zaklade umjetničke obitelji Malešević.
Pater Dragan Majić, isusovac iz Osijeka, poznavatelj je obitelji Malešević već nekoliko desetljeća. Sahranio je Duška Maleševića 2008. i kćer mu Tanju Malešević prošle godine. On je kazivao kako poznaje ovu obitelj od 1973. te je govorio o Bogdanu Maleševiću sinu Duška Maleševića.
„Gosp. Bogdan Malešević je osebujna ličnost-Bogom dana, pravi Bog-dan. On je književnik, teo-dramaturg, poliglot, katolik-ekumenist. Sva obitelj posvetila se lijepoj umetnosti, na slavu Boga, Crkve i hrvatskog roda…”, kazao je na otvorenju izložbe pater Dragan Majić.
O slikarskim dosezima Maleševića govorio je Stanko Špoljarić, likovni kritičar. On je kazao kako je povezanost između Duška Maleševića, supruge mu Maje i kćeri Tanje –svjetlo na njihovim radovima. Naglasio je kako je ovo donacija koja oplemenjuje i obogaćuje ljude. Stanko Špoljarić je postavio izložbu u Cerniku te je napisao predgovor Katalogu izložbe. Autor fotografija te autor presnimki umjetničkih slika Maleševića je moja malenkost.
„Zahvalio bih svima na najsretnijem danu u mom životu. Prije mjesec dana sastali smo se pater Majić i gvardijan Janjić s idejom o izložbi. Evo uspjeli smo sve sprovesti u djelo i Zaklada obitelji Malešević je našla spokoj u ovom samostanu”, kazao je Bogdan Malešević, književnik, sin Duška Maleševića, te Maje Malešević koja zbog godina nije mogla biti nazočna izložbi.
Nakon otvorenja izložbe gosti su bili nazočni Božićnom koncertu HPD Tomislav Cernik, u Hrvatskom domu. To je pjevačko društvo staro 113 godina. Zorno pokazuju kako je kultura duboko ukorijenjena u Cerniku.
--------

Čitatelji Zlatnog pera se pozivaju da posjete stalni postav izložbe ZOM-DAKA u samostanu Cernika s crtežima i slikama Duška, Maje i Tanje, te spomenutim djelima iz kolekcije Maleševića.
Govori gvardijana Janjića, patra Majića, prof. Špoljarića mogu se poslušati i vidjeti na videu rubrike ZOM-DAK samostana Cernik web stranice Zlatno pero.com.

«Kada smo pred točno mjesec dana, 15. studenog – g. Stanko i ja putovali ovdje, u Cernik, na postavljanje izložbe zajedno s Ocem gvardijanom, - g. Stanko je predložio da napravimo monografiju ZOM-DAK-a. Veliku monografiju s reprodukcijama svih darovanih slika i crteža praćenih tekstom samog Stanka.To je prva stvar koja slijedi ovom svećanom predbožićnom idiličnom otvaranju ZOM-a, gdje je Nebo sišlo na zemlju (dakle nisu umjetnici težili postati bogovima – nego je Nebo sišlo dolje): u prvoj plovici 2019. napravit ćemo monografiju cerničkog ZOM-a da će ova galerija u Franjevačkom samostanu postati dio galerijskog blaga
Hrvatske.
«Druga stvar: budući Tanja, moja sestra preminula prošle godine na svoj rođendan – po nekoj nevjerojatnoj simetriji za točno mjesec dana ima otvaranje svoje retrospektivne izložbe u galeriji Vladimir Filakovac u Dubravi (14. siječnja u 19 sati) – pisac Predgovora će opet biti g. Stanko koji je pred nekoliko dana sa Sveborom Vismarom bio u našem atelieru na Šalati izabravši uži izbor djela za tu izložbu – poslije monografije ZOM-a ćemo napraviti i Tanjinu monografiju, pa i s ovim djelima u ZOM-u.
Tako će odmah nakon ovog Božića ova cernička nova galerija ZOM-DAK kako ju je nazvao fra Vjenceslav – postati svojina umjetničkog blaga Hrvatske.
«Došli smo i do čovjeka koji je među nama slaveći danas svoj 45-ti rođendan, Svebora Vidmara, voditelja galerije u Dubravi, učenika mojeg oca Duška, koji je pred desetak godina priredio u istoj galeriji retrospektive Duška i Maje, a za mjesec dana će i Tanje: troje koji i sačinjavaju ZOM u ovom Samostanu. Tako je s pravom Otac gvardijan Vjenceslav za zakusku koja slijedi naručio rođendansku tortu: za našeg Svebora koji je doživio rođendan ZOM-a zajedno sa svojim 45-tim rođendanom koje poklapanje je mistička činjenica. Pa mu možemo pljeskom čestitati a tako nazdravljamo i ovoj novog Galeriji i svima koji su je stvorili: patru Majiću, Ocu gvardijanu, g. Stanku...

****

Kada je završio Koncert u ispunjenoj dvorani Tomislavovog doma, kroz idilične snježne uličice središta Cernika osvjetljene čarobnim lampicama i anđelima, napunili smo Slavin dom – domaći i gosti, osim g. Stanka Špoljarića i patra Majića, čitatelji ZP-a, prof. Zdravko Tišljar i Ružica Hrkač iz Zagreba, Marija Madecki iz Osijeka, Stjepan Ratajec iz Podravine, dr. Vlado Vladić koji je došao s Ćavarom iz Zagreba – te je nakon zakuske s domaćim mesom i delicijama donesena ogromna torta Ledeni vjetar, koju je naručio otac Gvardijan, a razrezao ju slavljenik Svebor Vidmar, veliki galerist i slikar, na čiji rođendan je nastala Galerija troje slikara čije je retrospektive on postavio u galeriji Vl. Filakovac. Domaće žene su glasno otpjevale Sveboru Sretan ti rođendan – i Svebor je procvao, koliko god bio umoran od rada i mrk.

Inače u režiji fra Vjenceslava bila je to mistička, idilična večer u kojoj je Nebo sišlo na malenu varoš koja je dobila veliko blago. Ljubav troje slikara i umjetničke obitelji bijaše prepoznata kao Svjetlost nalik svjetlosti Došašća. Gvardijan fra Vjenceslav, koji je u najkraćem vremenu iz Vukovara donio izložbene svjetiljke/reflektorčiće i instalirao ih nad umjetničkim djelima u hodniku prvog kata Samostana, stvorivši u najkraćem vremenu predivnu Galeriju i izvjesivši djela na zidove – lebdio je nad cijelim događajem kao jedan među Devet korova Anđela koji su po vertikalama silazili dolje na Cernik.
Izložba je otvorena ispred/ispod Velikog Raspeća koje je bilo pogođeno i razmrskano granatom što je u ratu ’91. pala na njega, a sam Gvardijan je dobio gelere u nogu. Stanko Špoljarić je Duškovu sliku Krik postavio na distanci, desno od tog Raspeća. Lijevo je postavio pet Majinih ulja iz osamdesetih, od Blaue Reitera do Kuće na brdu.