DUŠKO MALEŠEVIĆ - NEOTKRIVENI BISER HRVATSKOG SLIKARSTVA

Tema egzistencijalne zebnje kulminira u 80-ima u ciklusu “Psihomorfi-krikovi”. Svaka se od tih 20-ak monotipija doima prijeteće, tjeskobno. Rječnikom poznatog kršćanskog mistika i pjesnika sv. Ivana od Križa, ovo je za slikara Maleševića bila faza “tamne noći”, nakon koje on doživljava istinsko kršćansko obraćenje. Duško Malešević je zbog svoje neuobičajene i izrazite samozatajnosti i šest-sedam godina nakon svoje smrti ostao neotkriveni biser hrvatskog slikarstva. Čovjek koji je daleko više radio na afirmaciji drugih kao slikara, zaboravljajući sebe i svoju afirmaciju, utemeljio galerije “Vladimir Nazor” (1971.) i “Galeriju Voćarska” (1979.), poznat kao profesor na Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn i na Likovnoj akademiji, prije svega, čovjek koji je pisao o svojim kolegama slikarima, i koji se kad je to bilo najpotrebnije, u najturbulentnije vrijeme na ovim prostorima, uključivao aktivno i politički (bio je dopredsjednik grada Zagreba i aktivni sudionik u stvaranju Hrvatske), kao slikar je ostao gotovo potpuno neotkriven, kako za života, tako dan-danas. Bio je veliki i rasni slikar, no nesrazmjer između njegove kvalitete i njegove poznatosti (odnosno marginaliziranosti) kao slikara je tolika da je to rijetkost i kuriozitet na ovim prostorima.

Cijeli članak možete pronaći na:

http://www.bitno.net/kultura/tamna-noc-duse-i-motivi-egzistencijalne-tje...