Plemićki Grb s Lavovima i Ljiljanima

Samospoznaja – Plemićki Grb s Lavovima i Ljiljanima

U mojim esejima o Claudelovoj dramskoj Trilogiji kao i u La Petit Thérèse – očit je moj rojalizam (ne u političkom nego duhovnom smislu). Ja sam rojalist u duhovnom smislu, protivnik demokracije. Moja ideja Europe, mističko Kraljevstvo Ljiljana, nije demokratska.
Ni slutio nisam koliko sam za takvo poslanje predodređen još prije začeća.
Moja prabaka, Julijana Šušković, bila je plemenita, dakle plemkinja. Darko mi je donio u kuću fotokopiju s grbovima plemenitaških obitelji iz Kroacije i Slavonije, gdje se nalazi i grb Suskovicha (Šuškovića) v. Medvia. To je iz knjige na njemačkom jeziku, gdje stoji da je u 16. stoljeću (1592.) Češki Kralj Rudolf udijelio plemstvo Pavlu Šuškoviću (Suskovity) iz Kroacije, koji je, “potječući od plemenitih roditelja služio na carskom dvoru kao tajnik; plemstvo je za njegovog sina Stjepana, za rođake s očeve strane Jurja i Luku i za Margaretu, Helenu i Uršulu”…
Grb tih Šuškovića sastoji se od štita podijeljenog na četiri kvadrata/polja, u kojima se nalaze dva lava i dva ljiljana. Na vrhu je carska kruna a na kruni još jedan lav koji napinje luk sa strelicom.
Taj grb Šuškovića je grb moje prabake Julijane Šušković, žene Petrove, bake moje mame Maje i majke mojeg djeda Mirka, na čiji dan smrti (10. ožujka ’90.) sam ’91. u bazilici Srca Isusova imao mistički doživljaj obraćenja.
Ta prabaka Julijana plemenita Šušković je rodila dijete, sina, kojeg su nazvali Bogdan i koji je umro odmah nakon poroda. Budući je dijete odmah umrlo, prabaka Julijana (majka malog Bogdana) je dobila upalu žljezde u prsima (nakon poroda ženama se aktivira mlječna žljezda za dojenje, koja se u slučaju smrti djeteta blokira i ta bolest prelazi na mozak-objašnjeno mi je). Lječnik je prabaki Julijani rekao da će imati problema s mozgom.
Tako je bilo, razboljela se, pa je moja baka Irma, koja je živjela tada u Zlataru, rekla suprugu Mirku (sinu Julijaninu) neka uzmu Julijanu u svoju kuću na glavnom trgu Zlatara (gdje je bila knjižara), kako bi odteretili Julijanina supruga Petra koji je morao zarađivati za kruh u Beču. Julijana je tako došla živjeti u zlataršćanskoj kuću koju su ’45. nacionalizirali partizani, pa je obitelj preselila u Varaždin gdje je Julijana umrla i pokopana je na Varaždinskom groblju.
Mama Maja se dan-danas brine za taj grob.
Kada sam se ja rodio svibnja ’59. – tata Duško i mama Maja su se odmah sporazumijeli da se zovem Bogdan, ne samo zato što je umro prigodom poroda “mali plemić” Bogdan – nego što je i po tatinoj lozi postojao jedan Bogdan, zapravo ujak tate Duška, brat njegovog tate (mojeg djeda) Radeta iz Podgraca na Kozari kod Banja Luke.
Ne samo iz mamine loze, “mali plemić” Bogdan, nego i Bogdan iz pravoslavnog sela Banjalučke biskupije po lozi tate Duška – odredili su da se ja zovem Bogdan.

Kada danas o tome razmišljam mislim da moj tata Duško i mama Maja nisu ni slutili da ih je Nebo čulo kada su mi dali ime Bogdan. Već je tada, vjerujem, bio određen moj rojalizam, branjenje plemićke krvi i kraljeva, zatim moj ekumenizam (s pravoslavljem), kao i apostolat Srca Isusova i Srca Marijina (kojima nas je baka Irma posvetila).
To sam ja, Bogdan.

U grbu Šuškovića, dakle “mojem” grbu – nalaze se lavovi i ljiljani.
U mojem književnom djelu temeljni topos jesu Ljiljani. Ljiljani Francuskog kraljevstva (vidi dramu Mala Terezija, pripovijetke Posljednji sud Marije iz Montpellierea, roman Dva Svjedoka,…) koji se potom pronalaze u srednjovjekovnom Bosanskom kraljevstvu Katarine Kotromanić (vidi Malu Tereziju i Nadbiskupa Vrhbosanskog). Kao književnik ja sam Lav - Branitelj Kraljevstva Ljiljana. Lav koji odapinje strijelu prema Kraljevstvu Ljiljana.
Mistička iskustva koja sam imao preko Male Terezije iz Lisieuxa, objašnjiva su Kraljevstvom Ljiljana, konačno sam grb Lisieuxa ima sliku Ljiljana.
Za predstavu Mala Terezija moja je majka napravila štit s likom ljiljana koje je posula zlatom po haljini koju nosi glumica Mirta Zečević kao Ivana Orleanka.
Dakle, ako se uzme da se u mojem plemićkom grbu nalaze ljiljani – ovo je itekako objašnjivo.
Pobijedi Lav iz plemena Judina.

Tako bi se moj Ekumenizam i Apostolat ujedinjene Europe Krista Kralja – objašnjavao Kraljevstvom Ljiljana, ja sam Pisac-Lav koji odapinje strijelu…
Ali kako se ovaj Lav može usporediti s Lavom iz Belfortea, koji je identificiran kao glavni neprijatelj Kraljevstva Ljiljana i mojeg Apostolata?
Lav iz Belfortea je majmun (loš oponašatelj) Lava koji brani Ljiljane. Lav iz Belfortea je ubojica Kraljeva i Crkve, koji međutim dalje igra igru kraljeva i crkve – što je vidio prvi genijalni Paul Claudel. Ono što mi se desilo kada sam priređivao maminu izložbu u Rimu (svibnja 2013.) – zadan mi je teški udarac od Lava iz Belfortea – ustvari je bio atak na Lava iz mojeg plemićkog grba, Lava koji brani Ljiljane.
Moja molitva na grobovima Francuskih kraljeva u Saint-Denisu 2000 (prije puta u Lisieux), moja molitva u grobnici/kripti njemačkih careva Svetog Rimskog carstva u Speyeru studenog 2014. – ustvari je molitva “plemića” Bogdana koji ima grb s lavovima i Ljiljanima.
Dakle moja Europa Krista Kralja – sastoji se od plemića duhom.
U mentalitetu, krvi, mi je plemstvo.
Evo što se miješa u toj krvi:
- plemstvo Šuškovića po didi Mirku koji je sin Julijane, majke umrloga djeteta Bogdana
- religiozno-umjetnički genij bake Irme Stolzer, sestrične kompozitora Josipa Solzera Slavenskog, koja nas je posvetila Srcu isusovu (moj doživljaj u Sacre Coeur u Parizu ’78.)
- bosanski (pravoslavni) geni s Kozare u banjalučkoj biskupiji
- grkokatolički geni sa Žumberka (baka Ana Deanović), dakle Senjski uskoci koji su sa Krajine doselili u 16. stoljeću na Žumberak.

Ovo porijeklo je stvorilo mene, tako da je čak vidljiv i moj afinitet prema Bosni, prema ljiljanima Katarine Kotromanić, prema ekumenizmu.

Ali ono što je novo jest da imam grb. Plemićki grb s ljiljanima i lavovima.
Neprijatelj tog grba je Lav iz Belfortea.

Prabaka Julijana Šušković, majka umrlog djeteta Bogdana, počiva na Varaždinskom groblju, u gradu gdje sam sada nedavno, 24. veljače gostovao u Hrvatskom narodnom kazalištiu sa Sabranim dramama gdje je Kraljevstvo Ljiljana. Baka Irma me je 1969. nakon Sv. mise u Franjevačkoj crkvi dovela do paviljona u parku kraj kazališta i tu mi dala zadatak da obratim Kristu drugu baku, Anu sa Žumberka.
Baka Irma bila je prorok Obitelji ujedinjene u Kraljevstvu Ljiljana. U Dvama Srcima.
Jedinstvo u Duhu.
Ja sam postao ujedinitelj Balkana (iz Sarajeva) – i ujedinitelj Europe.

…..
Bijela Ruža je grb Ivana Pavla II. U jednom Zlatnom peru iz prijašnjih godina je taj grb reproduciran (Bijela ruža Ivana Pavla II.) s pripadajućim člankom/tekstom. Moj mistički doživljaj u hotelu Westin, kada sam shvatio što je Bijela ruža – ustvari je prosvjetljenje Svete Male Terezije iz Kraljevstva Ljiljana. Bijela ruža je prethodnica Kraljevstva Ljiljana.

Kraljevstvo Ljiljana
Nalazim se pred novom turnejom, ovog puta u Kraljevstvo Ljiljana, Francusku, sve do Lisieuxa koji u svojem grbu ima znak Ljiljana. U “mojem” grbu, grbu Šuškovića, jesu dva ljiljana – ja sam doista pisac-branitelj Kraljevstva Ljiljana. Šuškovići su zapravo plemstvo dobili još ranije, u 12. stoljeću od kralja Bele IV., stoga što su prihvatili i branili Kralja prognanog od Tatara. Šuškovići su dakle branitelji Katoličkog Kraljevstva. I danas njihovi potomci živi na Medvid bregu, u Čučerju, sada je to dio Zagreba.
U mojim književnim djelima prepuno je meditacija o kraljevstvima Europe: Poljsko kraljevstvo na Wavelu u Crkvi posinjenja, Francusko kraljevstvo Saint-Denisa u Za sjedinjenu kršćansku Europu, torinsko kraljevstvo Savoja u Rimskom dnevniku. Objavio sam životopis Karla Habsburškog.
Prošle godine proputovao sam Austriju-Švicarsku-Njemačku posvetivši je Dvama Srcima – sada to idem učiniti s Italijom-Francuskom-Engleskom.
Moje Sabrane drame (vidi uvodnik za Malu Tereziju) sadrže ispovijed kako sam se probudio u 3 sata noću i vidio da je datum 25. kolovoza, blagdan Svetog kralja Louisa IX. Capeta. Pošao sam lektorirati 4. čin Male Terezije iznenađen shvativši da je on pisan zapravo s aspekta Kraljevstva Ljiljana.
Tek sada znam da imam Grb s Lavovima koji brane to Kraljevstvo…
….
Bio sam sada, rekoh, u Varaždinu, gostovao sam u Hrvatskom narodnom kazalištu, 24. veljače 2015. U paviljon kraj kazališta me je dovela baka Irma nakon nedjeljne Svete mise u Franjevačkoj crkvi ljeti 1969., ili ‘1970. – i povjerila mi da “vratim Kristu” drugu baku, Anu. Toga se sjećam kao mističkog trenutka. Sada je na mjestu tog paviljona neko gradilište. Obišao sam mjesta svojeg djetinjstva/ljetnih praznika u Varaždinu. Nisam bio na Varaždinskom groblju gdje počiva Julijana Šušković. S majkom bijah na tom grobu kao devetnaestgodišnji brucoš Filozofskog fakulteta, ali nisam razumio ništa…Bio sam potom opet nakon smrti tate Duška, u jesen 2008. – mama, Tanja i ja. Tada sam tek počeo shvaćati.
Sada, nakon mojeg nastupa sa Sabranim dramama u HNK Varaždin novinarka Varaždinskih vijesti je bila poslana da me osramoti napisavši kako sam uspio obratiti drugu baku i sada putujem po Europi “družeći se s religijskim fanaticima”.
Ona, jadnica, nije vidjela da je moja Europa Ljiljana realnija od njezine mjesečne plaće u Varaždinskim vijestima.

Syndicate content